Sukobi pri donošenju odluka

Organizacijske grupe su kompleksne zajednice ljudi sa različitim karakterima, vrijednosnim sustavima i ciljevima. Kada se spoje različite osobnosti i ponašanja, uvijek postoji mogućnost nerazumijevanja pa i otvorenih sukoba. Sukobi znatno utiču na funkcioniranje organizacije, te na nju mogu imati pozitivne i negativne efekte. Sukob s pozitivnim utjecajem na organizaciju odnosno konstruktivni sukob pridonosi ostvarenju organizacijskih ciljeva, te ih stoga treba ohrabrivati. Dok nasuprot njima sukobi s negativnom efektima (destruktivni sukobi) priječe organizaciju u ostvarivanju njenih ciljeva. Prema tome organizacija bez sukoba bila bi samozadovoljna, troma i ustajala.

Najprirodnija i najčešća reakcija na sukob je izbjegavati ga. Sukobljene strane samo se povlače iz konfrontacijske arene, dok izvor problema i dalje ostaje. Potiskivanje, jedan od oblika izbjegavanja sukoba, primjenjuje se kada povlačenje nije izvedivo, npr. kada se interakcija u okruženju donošenja odluka ne može izbjeći. Glavni nedostatak ove strategije je taj što se problem sakrije ili zamaskira, umjesto da se riješi na pozitivan, konstruktivan način. Ovaj način rješavanja sukoba može djelovati kao kratkotrajno rješenje, ali sukob će ponovo buknuti prvom prilikom.

Ukoliko je uzrok sukoba oskudica sredstava, oni se mogu riješiti pomoću metode proširivanja sredstava. Glavni nedostatak metode je u ograničenoj mogućnosti proširivanja sredstava. Inače je uspješna metoda i sukobljene strane iz sukoba izlaze zadovolje.

Individualno i skupno odlučivanje

Odluke mogu donositi pojedinci, međutim kod nekih odluka poželjno je savjetovati se s drugima ili još bolje donijeti ih u grupi. Individualno odlučivanje obilježava činjenica da odluke donosi jedna osoba odnosno pojedinac. Individua donosi odluke, bez uključivanja drugih u proces, na temelju informacija koje posjeduje. Ukoliko odluke donosi veći broj pojedinaca koji zajednički rade na rješavanju određenog problema, riječ je o skupnom odlučivanju.

 Prema Draženu Barkoviću (vidi više: Barković, D.: Menadžersko odlučivanje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2009. metoda donošenja odluka mora biti prikladna problemu koji se rješava:

• A1 – autoritativna odluka (prva varijanta)

Menadžer sam rješava problem i odlučuje koristeći dostupne informacije.

• A2 – autoritativna odluka (druga varijanta)

Menadžer dobiva informacije od članova grupe, a potom odlučuje. Pritom im može, ali i ne mora, reći o kojem se problemu radi. Članovi grupe daju potrebne informacije, ne predlažu niti vrednuju rješenja.

• C1 – konzultativna odluka (prva varijanta)

Menadžer razgovara o problemu pojedinačno s članovima grupe, upoznaje se s njihovim mišljenjima i sugestijama ali ih ne okuplja na zajednički sastanak kao grupu. Odluku donosi sam i ona može, ali i ne mora, održavati ideje i sugestije pojedinih članova.

• C2 – konzultativna odluka (druga varijanta)

Menadžer razgovara o problemu s cijelom grupom i upoznaje se s njihovim idejama i sugestijama. Odluku donosi sam i ona može, ali i ne mora, održavati ideje i sugestije pojedinih članova.

• G – skupna odluka

Menadžer razgovara o problemu s cijelom grupom, a odluke donosi grupa konsenzusom.

Decidophobia

Decidophobia je strah od donošenja odluka. To je, zapravo, strah od donošenja pogrešne odluke. Uzroci decidophobie mogu biti traumatično, neuspješno, bolno te rizično donošenje odluka u prošlosti. Možda  kao dijete ili kao pojedinac nikad niste samostalno donosili odluke, što je također jedan od velikih uzroka ove vrste straha. Osoba koja je suočena sa decidophobiom može imati puno znanja, voditi velike korporacije,ali netko drugi odlučuje za njih što može izazvati negativne posljedice. Bez obzira na uzrok, decidophobične osobe mogu osjećati tjeskobu i emocionalno previranje. Simptomi decidophobie su individualni te će se razlikovati od osobe do osobe, od menadžera do menadžera. Neki od simptoma su: suha usta, napetost mišića, ubrzan rad srca, intenzivan osjećaj nadolazeće katastrofe, osjećaj izvan kontrole. poneka decidophobia može biti toliko intenzivna da potpuno zaustavi pojedinca za donošenje bilo koje odluke. Moguće je izliječiti decidophobiu odlaskom kod terapeuta, savjetom i razgovorom sa kolegama, suočavanjem s nizom beznačajnih odluka.

Faze procesa odlučivanja (primjer)

      1.Identifikacija problema i definiranje zadataka

Poduzetnica  Petra Petrić (32 godine), vlasnica modne agencije, dobila je pozivnicu na javni događaj koji može biti od velike važnosti  za njeno poslovanje. Na toj gala večeri bit će prisutne mnoge osobe iz javnog života kao i mnogi vlasnici vrlo važnih i velikih kompanija iz zemlje i inozemstva.

Stoga, zbog važnosti događaja i želje da ostavi što bolji dojam na buduće potencijalne poslovne partnere, a u konačnici i sklapanja poslova, poduzetnica se odlučuje  posavjetovati sa svojim partnerima (modnim stilistima).

       2.Snimanje i analiza postojećeg stanja

Da bi donijela najbolju odluku o izboru večernje haljine za vrlo važan događaj, odlučila se konzultirati sa svojim modnim stilistima i menadžerima poduzeća. Nakon dogovora i konzultacija odlučeno je da za odluku o izboru večernje haljine treba uzeti u obzir više kriterija: dizajn, mogućnost iznajmljivanja, materijal, boja, cijena.

       3.Traženje odnosno generiranje alternativnih rješenja

Iz identifikacije problema ističu se tri moguća alternativna rješenja: dizajniranje haljina, šivanje haljina, haljina iz modnih salona u gradu.

       4. Vrednovanje svih alternativnih rješenja

Poduzeće koje je poslalo ponudu za dizajnersku haljinu, ponudilo je bijelu haljinu modernog dizajna šivanu sa najljepšim materijalima. 

Modni stilisti su na internetu pronašli skice nekoliko haljina poslali su upit na adresu poduzeća „XY“ o tome koliko bi izašlo šivanje jedne takve haljine. Poduzeće je poslali ponude o šivanju takve haljine.

Poduzetnica Petra je dobila i ponude od nekoliko modnih salona iz grada, nakon pregledavanja pristiglih ponuda izbor se sveo na jednu haljinu.

      5. Donošenje odluke

Nakon konzultacije sa menadžerima poduzeća i modnim stilistima, poduzetnica Petra se odlučila za iznajmljivanje dizajnerske haljine jer misli da će u njoj najviše privući pažnje i divljenja od strane potencijalnih partnera, a tako će lakše i moći sklopiti poslove.

       6. provođenje odluke i kontrola provođenja odluke

Poduzetnica Petra mora voditi brigu o pravilnom provođenju odluke i implementaciji najboljeg rješenja jer koliko nevažno izgledalo ipak je izbor odjevne kombinacije vrlo važan za stjecanje prvog dojma u sklapanju poslova.

Odlučivanje

Odlučivanje u poduzeću, kao i inače u svim područjima rada i života, bez obzira na koji se način donose, odvija se u različitim okolnostima.Te okolnosti mogu biti povoljne i nepovoljne. Hoće li biti riječ o povoljnim ili nepovoljnim okolnostima ovisi o tome s kakvom se vjerojatnošću odnosno pouzdanošću može procijeniti očekivani rezultat. Ljudi se svakodnevno, u radu i privatnom životu susreću s nužnošću donošenja odluka, između ponuđenih mogućnosti odabire onu koja potpunije zadovoljava interese subjekta odlučivanja. U užem smislu pod odlučivanjem se podrazumijeva proces izbora između dvije ili više alternativa, a u širem podrazumijeva proces rješavanja problema. Odlučivanje je proces koji traje određeno vrijeme a završava donošenjem odluke. Unutar organizacije menadžeri su donositelji odluka što ih čini različitim i  odgovornijim od drugih aktera u procesu poslovanja. Obzirom na njihovu odgovornost za konačan ishod procesa odlučivanja, neupitna je njihova važnost za organizaciju. Obzirom na razinu menadžera u organizacijskoj hijerarhiji raste i njihova važnost osposobljenosti za donošenje neprogramiranih odluka. Kod odgovornih menadžera može se pojaviti i strah od donošenja ozbiljnih odluka. To je nova vrsta straha koja se naziva decidophobia. Menadžeri koji imaju ovu vrstu straha često nemaju hrabrosti i volje za ozbiljne odluke.