Odluke mogu donositi pojedinci, međutim kod nekih odluka poželjno je savjetovati se s drugima ili još bolje donijeti ih u grupi. Individualno odlučivanje obilježava činjenica da odluke donosi jedna osoba odnosno pojedinac. Individua donosi odluke, bez uključivanja drugih u proces, na temelju informacija koje posjeduje. Ukoliko odluke donosi veći broj pojedinaca koji zajednički rade na rješavanju određenog problema, riječ je o skupnom odlučivanju.
Prema Draženu Barkoviću (vidi više: Barković, D.: Menadžersko odlučivanje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2009. metoda donošenja odluka mora biti prikladna problemu koji se rješava:
- A1 – autoritativna odluka (prva varijanta)
Menadžer sam rješava problem i odlučuje koristeći dostupne informacije.
- A2 – autoritativna odluka (druga varijanta)
Menadžer dobiva informacije od članova grupe, a potom odlučuje. Pritom im može, ali i ne mora, reći o kojem se problemu radi. Članovi grupe daju potrebne informacije, ne predlažu niti vrednuju rješenja.
- C1 – konzultativna odluka (prva varijanta)
Menadžer razgovara o problemu pojedinačno s članovima grupe, upoznaje se s njihovim mišljenjima i sugestijama ali ih ne okuplja na zajednički sastanak kao grupu. Odluku donosi sam i ona može, ali i ne mora, održavati ideje i sugestije pojedinih članova.
- C2 – konzultativna odluka (druga varijanta)
Menadžer razgovara o problemu s cijelom grupom i upoznaje se s njihovim idejama i sugestijama. Odluku donosi sam i ona može, ali i ne mora, održavati ideje i sugestije pojedinih članova.
- G – skupna odluka
Menadžer razgovara o problemu s cijelom grupom, a odluke donosi grupa konsenzusom.
Nema komentara:
Objavi komentar